Aktualne smjernice za liječenje visokog tlaka (JNC- američke i ESC/ESH europske) navode hranu bogatu kalijem kao dokazan način smanjivanja visokog arterijskog tlaka. To je tzv. nefarmakološko liječenje arterijske hipertenzije. Dodatno je to potkrijepila velika DASH studija po kojoj nefarmakološko liječenje (hrana bogata kalijem, smanjenje soli u prehrani, redukcija tjelesne težine i dnevna umjerena fizičku aktivnost!) može smanjiti tlak i do 40 mmHg. Rezultati navedene studije pretočeni su poznatu DASH dijetu. Podrazumijeva se, da su rezultati liječenje bez lijekova individualni i spomenuta vrijednost je zapravo optimalni zbroj dobrobiti navedenih mjera. Sigurno dijagnosticirana hipertenzija, ukoliko se nefarmakološkim liječenjem ne postigne zadovoljavajući odgovor, podrazumijeva svakako i farmakološku. Drugačiji pristup naveo bi na kriv put.
Zašto je kalij bitan za dobro funkcioniranje ljudskog organizma. Dok natrij (kuhinjska sol), pravi strašan nered u dvorištu (izvan stanica organizma!), kalij je odgovoran za red u kući (stanici!). Postoji pumpa koja neprestano upumpava kalij u stanicu i izbacuje natrij iz stanice. Kalij pojačava izlučivanje vode iz organizma i na taj način smanjuje arterijski tlak. Metabolizam organizma je nemoguć bez kalija. Ljudi su jedini sisavac kojima je odnos natrija i kalija, daleko na štetu kalija.
Paradajz je kalijeva «bomba» i sinonim je zdrave prehrane. Poznat je i pod nazivom rajčica, rajska jabuka, pomidor, tomato. Podrijetlom je iz Perua, s Anda. U Europu ju je uvezao Kolumbo u 16 stoljeću zajedno sa kukuruzom, krumpirom, paprikom. Osim obilja zdravog kalija, sadrži brojne vitamine i minerale, od kojih osobito je koristan karoten sa snažnim antioksidativnim djelovanjem.
Karoten iz paradajza zove se likopen (crveni pigment). Brojne studije na ljudima dokazuju njegovo antitumorsko djelovanje. Najčešće se spominje zaštitno djelovanje kod raka prostate, dojke, maternice i pluća. U zadnje vrijeme osobito se naglašava preventivno djelovanje na rak probavnog trakta. Antitumorsko djelovanje ostvareno je kroz smanjenje slobodnih radikala u organizmu, a kod probavnog trakta i zbog velike količine vlakana i folne kiseline. Zanimljivo, od dolaska u Europu pa do danas, paradajzu se pridavala i afrodizijačka svojstva. U ljetnim mjesecima kalij se gubi u većim količinama znojenjem, te ishrana kalijem trebala bi biti osobito pojačana.
Zamjećujem da kalij u poimanju naših srčanih bolesnika ima kultni značaj. Od palete lijekova koje uzimaju, tablete kalija (osobito one šumeće!) se ne smiju preskočiti. Takav stav je neutemeljen barem iz dva razloga. Terapija tlakašima je tako izbalansirana da izgubljeni kalij diureticima, nadoknađuje se drugim lijekovima, kojima je čuvanje kalija nusdjelovanje. A ako i treba posegnuti za kalijem, onda on raste u našim vrtovima (100 grama paradajza ima oko 400 mg kalija) i zdraviji je od onoga industrijskog.
Crvene plodove paradajza danas s puno argumenata, ne možemo smatrati samo nezamjenjivim prehrambenim proizvodom, nego i lijekom. Među rijetkim koji raste u našim baščama.
25 srpnja 2009
15 srpnja 2009
KUHINJSKA SOL
Godina je svjetske kampanje smanjenja soli u prehrani. Hrvatska je aktivni sudionik akcije koju vodi pod nazivom CRASH (Croatian Action on Salt and Health). Cilj je osvijestiti pojedince i društvo o štetnosti za zdravlje prekomjernog unosa soli. Dostupni podaci govore da smo svoje zdravlje poprilično «zasolili» i da unosimo trostruko više soli od optimalnog. Zašto je sol štetna? Sol bitno određuje visinu arterijskog tlaka povećavajući ga kroz zadržavanje vode u organizmu. Arterijski tlak je pak najsnažniji rizični čimbenik za zakrečenje krvnih žila. Ali kuhinjska sol svoje šetne učinke ostvaruje i samostalno djelujući na krvne žile, ali i povećavajući pobol od niza drugih bolesti. Postoji uzrečica da je priča o zdravlju neslana.
Razumjeti tu neslanu priču, traži povratak u daleku povijest. I to na početke ljudske vrste. Brojna arheološka istraživanja upućuju da je počelo ljudskog postojanja vezano za sjever Afrike, područje oskudno solju i vodom. Prirodnom selekcijom formiran je u čovjeka «štedljivi gen za sol», jedini koji je omogućio njegovo preživljavanje. Bio je to paleolitski čovjek. Paleolitski prehrambeni obrazac koji i danas nosimo u sebi, ne podnosi hedonističke manire suvremenog čovjeka. Genetska preobrazba, ne prati evolucijsku. Dakle, stvoreni smo za potpuno drugačiju prehranu.
Brojne medicinske studije nedvosmisleno povezuju povećani unos soli s arterijskog hipertenzijom. Mjerenja krvnog tlaka pripadnicima plemena u Africi, Indoneziji i Japanu koja su zadržala «paleolitsku» prehranu s vrlo malo soli, pokazala su da nemaju povišenog tlaka. Visoki krvni tlak kao nova svjetska pandemija novovjeka je stečevina. U zapadnoj civilizaciji procjenjuje se da obuhvaća trećinu stanovništa. Osim soli, na njegovo povećanje izrazito utječu kalorijsko obilje i stres.
Nedavno su objavljeni rezultati studije (TOPH I) po kojoj smanjenje unosa soli za 3 grama dnevno smanjuje pobol od bolesti srca i krvnih žila za 25%, a smrtnost od navedenih bolesti za 20%. Pri tome je bitno, da i smanjenje tlaka od samo nekoliko milimetara žive (mmHg) ima izuzetan preventivni učinak. Postoji istraživanje po kojem smanjenje tlaka za samo 2 mmHg, smanjuje vjerojatnost srčanog infarkta za 6%, a moždanog za čak 15 %. Od te studije se govori kako su milimetri bitni.
Gdje su problemi? Slaba osvješćenost na prvome mjestu, zato je uostalom akcija pokrenuta. Ali nije problem samo u uzimanju presoljene hrane i dosoljavanja. Postajemo žrtve i prehrambene industrije (usput, ona je isto ljudsko dijelo!). Izračuni govore da smanjenje soli u prerađevinama za samo 10% nanosi nenadoknadive gubitke proizvođačima napitaka(!?).
Važnost soli za ljuski organizam, davno je, zažeta u sintagmi: sol je istovremeno lijek, hrana i otrov. Pri tome se nipošto nije mislilo da je otrov skriven u našoj svakodnevnoj prehrani.
Razumjeti tu neslanu priču, traži povratak u daleku povijest. I to na početke ljudske vrste. Brojna arheološka istraživanja upućuju da je počelo ljudskog postojanja vezano za sjever Afrike, područje oskudno solju i vodom. Prirodnom selekcijom formiran je u čovjeka «štedljivi gen za sol», jedini koji je omogućio njegovo preživljavanje. Bio je to paleolitski čovjek. Paleolitski prehrambeni obrazac koji i danas nosimo u sebi, ne podnosi hedonističke manire suvremenog čovjeka. Genetska preobrazba, ne prati evolucijsku. Dakle, stvoreni smo za potpuno drugačiju prehranu.
Brojne medicinske studije nedvosmisleno povezuju povećani unos soli s arterijskog hipertenzijom. Mjerenja krvnog tlaka pripadnicima plemena u Africi, Indoneziji i Japanu koja su zadržala «paleolitsku» prehranu s vrlo malo soli, pokazala su da nemaju povišenog tlaka. Visoki krvni tlak kao nova svjetska pandemija novovjeka je stečevina. U zapadnoj civilizaciji procjenjuje se da obuhvaća trećinu stanovništa. Osim soli, na njegovo povećanje izrazito utječu kalorijsko obilje i stres.
Nedavno su objavljeni rezultati studije (TOPH I) po kojoj smanjenje unosa soli za 3 grama dnevno smanjuje pobol od bolesti srca i krvnih žila za 25%, a smrtnost od navedenih bolesti za 20%. Pri tome je bitno, da i smanjenje tlaka od samo nekoliko milimetara žive (mmHg) ima izuzetan preventivni učinak. Postoji istraživanje po kojem smanjenje tlaka za samo 2 mmHg, smanjuje vjerojatnost srčanog infarkta za 6%, a moždanog za čak 15 %. Od te studije se govori kako su milimetri bitni.
Gdje su problemi? Slaba osvješćenost na prvome mjestu, zato je uostalom akcija pokrenuta. Ali nije problem samo u uzimanju presoljene hrane i dosoljavanja. Postajemo žrtve i prehrambene industrije (usput, ona je isto ljudsko dijelo!). Izračuni govore da smanjenje soli u prerađevinama za samo 10% nanosi nenadoknadive gubitke proizvođačima napitaka(!?).
Važnost soli za ljuski organizam, davno je, zažeta u sintagmi: sol je istovremeno lijek, hrana i otrov. Pri tome se nipošto nije mislilo da je otrov skriven u našoj svakodnevnoj prehrani.
09 srpnja 2009
DIOKLECIJANOV KUPUS
Iza nas je sedam dana koji su trebali šokirati Hrvatsku. No, osim sporadičnih toplinskih kolabiranja, drugih, osobito kolektivnih poremećaja stanja svijesti nacije nisam zamijetio.
Dakle, otišao je Dr. Ivo Sanader, pala je hrvatska Vlada. Dogodila nam se legitimna operacija za demokratski svijet, jedino moguće rješenje kada se Vlada osjeća nesposobnom doseći očekivane ciljeve ili je opterećena zloćudnim skandalima.
Dojam je, da više od ostavke, naciju i dalje progoni razlog. Ivo, zašto odlaziš?! Bivši premijer, za koga se sada neki sjetiše i zanimanja (teatrolog!), bio je više nego jasan, odlazim iz osobnih razloga. Vozio sam u petoj brzini, savjetovano mi je, smanji u drugu, figurativno se izrazio. Pri tome se sjetio i svoga zemljaka Dioklecijana koji je odstupio, ni manje ni više, s prijestolja Rimskog carstva. Zanimljivo je da je i Šeks pojašnjavajući situaciju barba Luki Bebiću također spominjao kupus Dioklecijanov.
Sanader je pri taksativnom obrazlaganju ostavke, valjda radi prevencije špekulacijama, izrijekom je naglasio: zdrav sam. Za ljude s profesionalnim senzibilitetom za navedenu temu, izrečena impresija može biti samo «politička», medicinska nikako. Zdravlje je, kao i bolest vrlo relativan pojam i podložno je neprekidnoj i trajnoj evoluciji i promjenama. Svjedočimo tomu svakodnevno.
Tako, apsolutno načelno, s inspekcijskim podacima s TV-a, a prema Haert score-u (evaluacija rizičnih faktora!) Europske kardiološke organizacije, može se u navedenom slučaju, rizik ozbiljnog oboljenja samo od krvno-žilnih bolesti procijeniti na najmanje 50% u sljedećih 10 godina. Od rizičnih faktora spomenuo bih dob, spol, pušenje, trbušnu pretilost i kronični stres. Zadnja tri rizika su i ozbiljne dijagnoze. Navedeno stanje, kompetentan i odgovoran zdravstveni djelatnik može ocijeniti ozbiljnim i nikada svome pacijentu ne bi rekao da je zdrav. Štoviše, preporučio bi mu hvatanje u koštac s rizičnim čimbenicima kroz pojačanu fizičku aktivnost aerobnog tipa, te prehranu s kalorijsko-nutritivnim deficitom.
Relativiziranje pojma zdravlja je neodgovorna poruka. Promicanje pozitivnih zdravstvenih vrijednosti je imperativ životnog stila javnih osoba, osobito zvijezda kakav su si status političari izgradili i nametnuli.
Povijesni lik spominjanog Dioklecijana (4 st.) osobito je zanimljiv. Kod nas je poznat po palači koju si je gradio za umirovljeničke dane, te kao strastveni progonitelj kršćana. Bio je reformator, promicatelj tržišta, uz to vodio žestoke bitke s političkim protivnicima. U svemu izgorio, razočaran, odbačen, odstupio je prijevremeno. Rimski augusti u nemogućnosti da se dogovore oko prijestolja, pokušali su ga vratiti na tron, a on im je odgovorio antologijskom rečenicom: "Da vam je moguće vidjeti u Saloni (Solinu) kupus, što sam ga svojom rukom zasadio, sigurno vam ne bi došlo na um, da to od mene tražite“.
Zanimljivo da se hrvatska politička elita i analitičari nisu sjetili pravog smisla Dioklecijanovog kupusa, premda su ih glavni akteri događaja na to upućivali. Tako su misterij odlaska jednog političara prepustili ulici i babama vračarama.
Dakle, otišao je Dr. Ivo Sanader, pala je hrvatska Vlada. Dogodila nam se legitimna operacija za demokratski svijet, jedino moguće rješenje kada se Vlada osjeća nesposobnom doseći očekivane ciljeve ili je opterećena zloćudnim skandalima.
Dojam je, da više od ostavke, naciju i dalje progoni razlog. Ivo, zašto odlaziš?! Bivši premijer, za koga se sada neki sjetiše i zanimanja (teatrolog!), bio je više nego jasan, odlazim iz osobnih razloga. Vozio sam u petoj brzini, savjetovano mi je, smanji u drugu, figurativno se izrazio. Pri tome se sjetio i svoga zemljaka Dioklecijana koji je odstupio, ni manje ni više, s prijestolja Rimskog carstva. Zanimljivo je da je i Šeks pojašnjavajući situaciju barba Luki Bebiću također spominjao kupus Dioklecijanov.
Sanader je pri taksativnom obrazlaganju ostavke, valjda radi prevencije špekulacijama, izrijekom je naglasio: zdrav sam. Za ljude s profesionalnim senzibilitetom za navedenu temu, izrečena impresija može biti samo «politička», medicinska nikako. Zdravlje je, kao i bolest vrlo relativan pojam i podložno je neprekidnoj i trajnoj evoluciji i promjenama. Svjedočimo tomu svakodnevno.
Tako, apsolutno načelno, s inspekcijskim podacima s TV-a, a prema Haert score-u (evaluacija rizičnih faktora!) Europske kardiološke organizacije, može se u navedenom slučaju, rizik ozbiljnog oboljenja samo od krvno-žilnih bolesti procijeniti na najmanje 50% u sljedećih 10 godina. Od rizičnih faktora spomenuo bih dob, spol, pušenje, trbušnu pretilost i kronični stres. Zadnja tri rizika su i ozbiljne dijagnoze. Navedeno stanje, kompetentan i odgovoran zdravstveni djelatnik može ocijeniti ozbiljnim i nikada svome pacijentu ne bi rekao da je zdrav. Štoviše, preporučio bi mu hvatanje u koštac s rizičnim čimbenicima kroz pojačanu fizičku aktivnost aerobnog tipa, te prehranu s kalorijsko-nutritivnim deficitom.
Relativiziranje pojma zdravlja je neodgovorna poruka. Promicanje pozitivnih zdravstvenih vrijednosti je imperativ životnog stila javnih osoba, osobito zvijezda kakav su si status političari izgradili i nametnuli.
Povijesni lik spominjanog Dioklecijana (4 st.) osobito je zanimljiv. Kod nas je poznat po palači koju si je gradio za umirovljeničke dane, te kao strastveni progonitelj kršćana. Bio je reformator, promicatelj tržišta, uz to vodio žestoke bitke s političkim protivnicima. U svemu izgorio, razočaran, odbačen, odstupio je prijevremeno. Rimski augusti u nemogućnosti da se dogovore oko prijestolja, pokušali su ga vratiti na tron, a on im je odgovorio antologijskom rečenicom: "Da vam je moguće vidjeti u Saloni (Solinu) kupus, što sam ga svojom rukom zasadio, sigurno vam ne bi došlo na um, da to od mene tražite“.
Zanimljivo da se hrvatska politička elita i analitičari nisu sjetili pravog smisla Dioklecijanovog kupusa, premda su ih glavni akteri događaja na to upućivali. Tako su misterij odlaska jednog političara prepustili ulici i babama vračarama.
05 srpnja 2009
PILE ILI MUĆAK
Koja je razlika između jajašca i zametka? Navedeno, ne baš pitijsko pitanje, mučilo je hrvatske sabornike zadnjih dana prilikom donošenja zakona o umjetnoj oplodnji. S obzirom da se odgovora nisu dosjetili, odlučili su potražiti pomoć stručnjaka. Na navedeno neznanje jako se uznemirila moja susjeda Juliška, inače ustrajna saborska kroničarka. Pa ništa ne znaju, rekla mi je, kao da su pali s Marsa. Sama kokoš nese jaja, a kokoš s pijetlom nese oplođena jaja ili zametak. Poslije mjesec dana ležanja kvočke, iz oplođenog jajeta se izleže pile, a neoplođeno jaje postane mućak, objašnjavala mi je općepoznatu stvar Juliška.
Bolje educirane od Juliške, a svakako i od parlamentaraca, je borbena ženska sekcija jednog ozbiljnog sindikata. Boreći se protiv prijedloga zakona i tražeći radikalnija rješenja, priopćili su da je «zakonski prijedlog krajnje konzervativan, zastario, neustavan te dvojben s ljudskog, pravnog, etičkog, medicinskog i demografskog stajališta». Ostaje mi nejasno, da li sindikalistice misle na poslu raditi ili praviti djecu? Koliko mi je poznato, sindikatom se štite radna, a ne reproduktivna prava.
Biološke teme i zakoni sabornicima baš ne leže. Još prije nekoliko mjeseci, nasmijavali su nas do suza kada su raspravljali o rodnoj i spolnoj diskriminaciji. Ne poznavajući građu, a ne želeći propustiti neodoljivi zov TV kamera, upecali su se naivno na homoseksualnu udicu. «Bez brige i pameti» ozakonili su tekst po kome svatko «bira» svoj spol ili rod, biološki spol je pri tome nebitan jer je promjenjiv, uobičajeni društveni obrazac majka, otac, dijete je nepoželjan, jer diskriminira drugu djecu itd, itd. Ruke su letjele veselo u zrak, kao da je u pitanju novo povećanje saborske mirovine. Prema homoseksualnim portalima, više su dobili, nego tražili. Jedina koja je ostala dosljedna svome uvjerenju Marijana Petir, naglašavajući neslaganje s navedenim zakonima, metaforički je odgovorila svome kolegi Šimi Lučinu: Ne oduzimam ti pravo, da se osjećaš kao žensko, ali ti ne dozvoljavam da se zbog toga prava, poslije pilatesa, svlačiš sa mnom u istoj svlačionici.
Ipak, sve bi bilo smiješno, kada ne bi bilo toliko tragično. «Biološki» zakoni zadovoljavaju traženja spolno-rodnih manjina, ali istovremeno oduzimaju prirodna prava ogromnoj većini građana.
Uporna traženja veće liberalizacije u vrlo osjetljivom području umjetne oplodnje možda uozbilje narodne predstavnike, možda u međuvremenu konzultiraju izbornu bazu, možda im ustreba još jedan mandat, možda…Možda se sindikalistice okane spermića, a prihvate posla. Možda homići pročitaju «Genetiku za neznalice», te ustanove postojanje dva kromosoma, «vodena žiga» (ženskog X i muškog Y) koji ne podliježu nikakvom zakonodavstvu.
Ljudski ego nikada nije dobio rat protiv prirode čije knjigovodstvo bezgrešno funkcionira, samo su isplate neredovite.
Zato vjerujem da u hrvatskom parlamentu nema mjesta za još jedan mućak. Ugušio bi nas njegov neprirodan smrad.
Bolje educirane od Juliške, a svakako i od parlamentaraca, je borbena ženska sekcija jednog ozbiljnog sindikata. Boreći se protiv prijedloga zakona i tražeći radikalnija rješenja, priopćili su da je «zakonski prijedlog krajnje konzervativan, zastario, neustavan te dvojben s ljudskog, pravnog, etičkog, medicinskog i demografskog stajališta». Ostaje mi nejasno, da li sindikalistice misle na poslu raditi ili praviti djecu? Koliko mi je poznato, sindikatom se štite radna, a ne reproduktivna prava.
Biološke teme i zakoni sabornicima baš ne leže. Još prije nekoliko mjeseci, nasmijavali su nas do suza kada su raspravljali o rodnoj i spolnoj diskriminaciji. Ne poznavajući građu, a ne želeći propustiti neodoljivi zov TV kamera, upecali su se naivno na homoseksualnu udicu. «Bez brige i pameti» ozakonili su tekst po kome svatko «bira» svoj spol ili rod, biološki spol je pri tome nebitan jer je promjenjiv, uobičajeni društveni obrazac majka, otac, dijete je nepoželjan, jer diskriminira drugu djecu itd, itd. Ruke su letjele veselo u zrak, kao da je u pitanju novo povećanje saborske mirovine. Prema homoseksualnim portalima, više su dobili, nego tražili. Jedina koja je ostala dosljedna svome uvjerenju Marijana Petir, naglašavajući neslaganje s navedenim zakonima, metaforički je odgovorila svome kolegi Šimi Lučinu: Ne oduzimam ti pravo, da se osjećaš kao žensko, ali ti ne dozvoljavam da se zbog toga prava, poslije pilatesa, svlačiš sa mnom u istoj svlačionici.
Ipak, sve bi bilo smiješno, kada ne bi bilo toliko tragično. «Biološki» zakoni zadovoljavaju traženja spolno-rodnih manjina, ali istovremeno oduzimaju prirodna prava ogromnoj većini građana.
Uporna traženja veće liberalizacije u vrlo osjetljivom području umjetne oplodnje možda uozbilje narodne predstavnike, možda u međuvremenu konzultiraju izbornu bazu, možda im ustreba još jedan mandat, možda…Možda se sindikalistice okane spermića, a prihvate posla. Možda homići pročitaju «Genetiku za neznalice», te ustanove postojanje dva kromosoma, «vodena žiga» (ženskog X i muškog Y) koji ne podliježu nikakvom zakonodavstvu.
Ljudski ego nikada nije dobio rat protiv prirode čije knjigovodstvo bezgrešno funkcionira, samo su isplate neredovite.
Zato vjerujem da u hrvatskom parlamentu nema mjesta za još jedan mućak. Ugušio bi nas njegov neprirodan smrad.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)