Poslije dva velika svjetska rata i totalitarnih sustava koji su zajedno odnijeli preko 100 milijuna ljudskih života, samo u Europi, duh poštivanja ljudskih prava i zaštite dostojanstva ljudske osobe i obitelji uobličen je u Općoj deklaraciji UN-a. 60.obljetnicu deklaracije slavimo ovaj mjesec. Navedena deklaracija poziva na pravo na život svakog ljudskog bića od začeća do prirodne smrti, pri čemu svako dijete ima pravo biti začeto, rođeno i odgajano unutar obitelji koja se temelji na braku između žene i muškarca.
Vrijeme je učinilo svoje i stara dama (Europa) se promijenila. Postala ja čangrizava, bahata, mušičava i svojeglava. Posenilila je. Zaboravila je sve svoje patnje, bol i žrtve te se počela klanjati novom «zlatnom teletu»- liberalizmu. Odrekla se svog identiteta, proklamirala kulturu smrti i okrenula leđa obitelji. Djeci pri tome osobito. Ne bih pri tome ni slova zucnuo protiv autohtonog liberalizma, recimo našeg Vlade Gotovca, kao pozitivne civilizacijske baštine. Liberalizam europskog tipa izrodio se u hedonizam, moralni anarhizam i društveni kretenizam. Žrtve novih «vrijednosti» već sada mjerimo u desetinama tisuća godišnje. Novi rat neće biti potreban. Makar smo tek u holu europske škole, njihove vrijednosti brzo smo usvojili. Kao dobri europski đaci.
U Zagrebu je osnovana ambulanta za debljinu. Čisto europski trend. Vitki, mladi, izbildani kolega čeka svoje pacijente. A bit će ih napretek. Najbolje započeti s polovicom pretilih hrvatskih školaraca, recimo njih sto tisuća, u prvom turnusu. Ne sumnjam da će se u čekaonici naći i kumica, bakica i ocvalih švalera u potrazi za novim početkom. Trebat će zato podebljati državnu zdravstvenu lisnicu.
U međuvremenu, u ime tako dragog liberalizma, djeca nam za vrijeme školskog odmora gluvare po gradu s kiflama u ustima, mame zabavljene serijama ne kuhaju, tate se ne rekreiraju zbog «uklještenog živca», učitelji rješavaju neriješeni status. A mladi doktor, prije nego osijedi, valjda će shvatiti da borbe i lijeka protiv vjetrenjača nema.
Liberalne teme ušle su i u visoko društvo. Javna televizija je konstantno u aferama, tjedan je prošao bez humanitarnog koncerta, homoseksualne udruge Kontra i Iskorak dobivaju prostor kao da su stvorile Hrvatsku. Ostaje nejasno čije lice isijava veću slobodu: premijerovo s «povijesnom odorom» i brčićima, predsjednikovo s tajnovitom bradom ili izbrijanovo Thompsonovo. Da, i koliko će rupica Šuker doteć svoj remen. Liberalizam je voda duboka.
26 prosinca 2008
19 prosinca 2008
SPOLNOST U PROCJEPU
Godinama vodim tečaj Prirodnog planiranja obitelji i uvijek ga počinjem istom rečenicom. Spolnost koju imate je Dar. A dar se poštuje, uvažava i čuva. Dar je vrijednost. A što je za Vas vrijednost, pitam? Obavezno slijedi tajac, a onda vrijednosti počnemo zajednički nabrajati: ljubav, izgradnja identiteta, hrabrost, prijateljstvo, vjernost, samokontrola…
Mladima danas nije lako. Problemi društvene tranzicije i svjetske krize prelamaju se preko njihovih leđa. Žive u kaotičnim vremenima. Mnoge od njih duboko tangira egzistencijalno vegetiranje njihovih obitelji, a još više socijalna nejednakost s njihovim vršnjacima. Izgubili su životne ideale, vrijednosni sustav, ušli u apatiju i beznađe i životare svoju mladost. U procjepu su.
Zašto je to tako? Posrijedi je jednostavno društvena nebriga, bez skrupulozna i amoralna agresija medija i nevjerojatno glasne liberalno-anarhističke poruke dijela javnosti. Koju su pozitivnu poruku u zadnje dvije ili deset godina dobili s javne televizije? Koliko pozitivnih vibracija nose iz svoje obitelji? Koliko su dobili igraonica, radionica, igrališta? Koliki je njihov godišnji proračun? Zašto smo njihov odgoj prepustiti kavani, a birtijaše pretvorili u odgojitelje?
Da li nam je savjest čista!? Jer, priča o mladima, priča je o nama.
Tek poslije kvalitetno uzete socijalne anamneze, bolje ćemo ih razumjeti. Njihove postupke, devijantno ponašanje i spolnu «nebrigu». A dok to ne shvatimo, brat ćemo kisele plodove spolne «slobode», odnosno neodgovornosti. Korištenje antibaby pilula s prvom pojavom vidljivih spolnih oznaka, promiskuitetno ponašanje, maloljetničke trudnoće, nasilne prekide trudnoće s naknadnim neplodnostima, postabortivne psihičke smetnje.
Mladim osobama je potrebna pomoć u izgradnji cjelovite osobnosti, u traženju ponašanja i stavova s kojima će biti sretni, mirni i zdravi. Trebamo im dati priliku da izreknu svoje mišljenje, da čuju mišljenje svojih prijatelja, da razmišljaju, da promiču znatiželju.
Halil Džubran u Proroku o mladima kaže: «Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše… njihove duše borave u kući od sutra koju vi ne možete posjetiti…možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih budu poput vas». Razumije li tko Halilov govor?
Mladima danas nije lako. Problemi društvene tranzicije i svjetske krize prelamaju se preko njihovih leđa. Žive u kaotičnim vremenima. Mnoge od njih duboko tangira egzistencijalno vegetiranje njihovih obitelji, a još više socijalna nejednakost s njihovim vršnjacima. Izgubili su životne ideale, vrijednosni sustav, ušli u apatiju i beznađe i životare svoju mladost. U procjepu su.
Zašto je to tako? Posrijedi je jednostavno društvena nebriga, bez skrupulozna i amoralna agresija medija i nevjerojatno glasne liberalno-anarhističke poruke dijela javnosti. Koju su pozitivnu poruku u zadnje dvije ili deset godina dobili s javne televizije? Koliko pozitivnih vibracija nose iz svoje obitelji? Koliko su dobili igraonica, radionica, igrališta? Koliki je njihov godišnji proračun? Zašto smo njihov odgoj prepustiti kavani, a birtijaše pretvorili u odgojitelje?
Da li nam je savjest čista!? Jer, priča o mladima, priča je o nama.
Tek poslije kvalitetno uzete socijalne anamneze, bolje ćemo ih razumjeti. Njihove postupke, devijantno ponašanje i spolnu «nebrigu». A dok to ne shvatimo, brat ćemo kisele plodove spolne «slobode», odnosno neodgovornosti. Korištenje antibaby pilula s prvom pojavom vidljivih spolnih oznaka, promiskuitetno ponašanje, maloljetničke trudnoće, nasilne prekide trudnoće s naknadnim neplodnostima, postabortivne psihičke smetnje.
Mladim osobama je potrebna pomoć u izgradnji cjelovite osobnosti, u traženju ponašanja i stavova s kojima će biti sretni, mirni i zdravi. Trebamo im dati priliku da izreknu svoje mišljenje, da čuju mišljenje svojih prijatelja, da razmišljaju, da promiču znatiželju.
Halil Džubran u Proroku o mladima kaže: «Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše… njihove duše borave u kući od sutra koju vi ne možete posjetiti…možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih budu poput vas». Razumije li tko Halilov govor?
12 prosinca 2008
REFORMA ZDRAVSTVA- PARTICIPACIJA JE NAMETNUTA TEMA
Kreće, već ne znam koja po redu zdravstvena reforma. U startu budi sumnjičavost naroda. Naime, Hrvati ne vole izdvajati za zdravstvo, to nikada nije bila stavka u obiteljskom proračunu. Dio javnosti ne razumije bit problema, veći dio ne želi razumjeti. Protivnicima reformi mašte ne fali. A kako će roditelj s invalidnim djetetom plaćati participaciju?! Vrisak djeteta i reforma završava. Po toj špranci su prekinute sve dosadašnje zdravstvene reforme.Zdravstveni proračun čini sedminu državnog proračuna. Navedenu svotu troše pacijenti, zdravstvene strukture i struka. Participacija čini manje od 5% zdravstvene potrošnje.
Participacija nije bit reforme i nametnuta je tema. Ne postoji nijedan ozbiljan zdravstveni sustav bez participacije osiguranika. Ona nije ni porez, ni namet, ona je regulator potrošnje zdravstvenog sustava. Jednako, kao što se cugom štednjaka regulira potrošnja drva. Simbolično učešće je istovremeno poruka o odgovornosti za vlastito zdravlje. Plaćaju je svi, velikoj skupini siromašnih plaća država i za sve razumne i dobronamjerne priča o participaciji završava.
Promjene u strukturi zdravstvenog sustava i reforma struke, to je bit reforme.
Sustav bi trebao postati učinkovit servis pacijenata i struke, i naravno pri tome potrošiti što je manje novaca. Dobro organiziran, protočan, logičan i nebirokratiziran. Da je kod nas tako reforme ne bi ni trebalo. Tko bi nabrojao svu silu administracije koja se valja po svim lokacijama Ministarstva, fondova, zavoda, bolnica, domova zdravlja. U toj muljatoj naplavini jedva da možeš zamijetiti vrijedno kamenje (a ima ga!) koje bi trebalo biti jedan od nositelja nadolazeće reforme. Oni su najveći kočničari reforme iz jednostavnog razloga što na taj način štiti svoje privilegirane i dobro plaćene radne pozicije. Strukturne reforme nužno podrazumijevaju kategorizaciju bolnica, ukidanje nepotrebnih postelja, objedinjavanje bolnica po funkcionalnom principu, jačanje dnevnih bolnica. Tu ministru prijeti nova poledica, moćni doktorsko politički lobiji.
Naposljetku, reforma struke je najteža. Iz jednostavnog razloga što je struke sve manje, a čega nema ne može se ni reformirati. A što podrazumijeva ova treća reforma? Prije svega, vraćanje društvenog i materijalnog digniteta struci. Nezadovoljan, ucijenjen i frustriran liječnik ne može biti dobar liječnik. Sa ovakvim vrednovanjem i pristupom liječničkoj struci mi ne možemo u Europu, ne zato što našeg doktora malo plaćamo, nego zato što je Hrvatska svome doktoru oduzela elementarna ljudska i radna prava, a to u Europi ne prolazi. A ona će istovremeno od nas dobivati gotove, školovane zdravstvene stručnjake u čiju formaciju nisu uložili niti jedan cent.
Zato, priča o participaciji kao nametnutoj temi i nepostojećem problemu. O glavnom problemu, strukturi i struci, malo ko da razmišlja. Ali, to nam je već poznato.
Participacija nije bit reforme i nametnuta je tema. Ne postoji nijedan ozbiljan zdravstveni sustav bez participacije osiguranika. Ona nije ni porez, ni namet, ona je regulator potrošnje zdravstvenog sustava. Jednako, kao što se cugom štednjaka regulira potrošnja drva. Simbolično učešće je istovremeno poruka o odgovornosti za vlastito zdravlje. Plaćaju je svi, velikoj skupini siromašnih plaća država i za sve razumne i dobronamjerne priča o participaciji završava.
Promjene u strukturi zdravstvenog sustava i reforma struke, to je bit reforme.
Sustav bi trebao postati učinkovit servis pacijenata i struke, i naravno pri tome potrošiti što je manje novaca. Dobro organiziran, protočan, logičan i nebirokratiziran. Da je kod nas tako reforme ne bi ni trebalo. Tko bi nabrojao svu silu administracije koja se valja po svim lokacijama Ministarstva, fondova, zavoda, bolnica, domova zdravlja. U toj muljatoj naplavini jedva da možeš zamijetiti vrijedno kamenje (a ima ga!) koje bi trebalo biti jedan od nositelja nadolazeće reforme. Oni su najveći kočničari reforme iz jednostavnog razloga što na taj način štiti svoje privilegirane i dobro plaćene radne pozicije. Strukturne reforme nužno podrazumijevaju kategorizaciju bolnica, ukidanje nepotrebnih postelja, objedinjavanje bolnica po funkcionalnom principu, jačanje dnevnih bolnica. Tu ministru prijeti nova poledica, moćni doktorsko politički lobiji.
Naposljetku, reforma struke je najteža. Iz jednostavnog razloga što je struke sve manje, a čega nema ne može se ni reformirati. A što podrazumijeva ova treća reforma? Prije svega, vraćanje društvenog i materijalnog digniteta struci. Nezadovoljan, ucijenjen i frustriran liječnik ne može biti dobar liječnik. Sa ovakvim vrednovanjem i pristupom liječničkoj struci mi ne možemo u Europu, ne zato što našeg doktora malo plaćamo, nego zato što je Hrvatska svome doktoru oduzela elementarna ljudska i radna prava, a to u Europi ne prolazi. A ona će istovremeno od nas dobivati gotove, školovane zdravstvene stručnjake u čiju formaciju nisu uložili niti jedan cent.
Zato, priča o participaciji kao nametnutoj temi i nepostojećem problemu. O glavnom problemu, strukturi i struci, malo ko da razmišlja. Ali, to nam je već poznato.
05 prosinca 2008
AHILOVA PETA ŠEĆERNE BOLESTI
Svjetski dan šećerne bolesti, 14 studeni, ujedinjuje dijabetičku zajednicu diljem svijeta u snažnom pozivu svim ljudima da prihvate aktivan stav prema vlastitom zdravlju i borbi protiv šećerne bolesti.
U Hrvatskoj je registrirano više od 130.000 oboljelih od šećerne bolesti, no zbog prirode bolesti koja dugo nema simptoma smatra se da još polovica oboljelih, ne zna da ima dijabetes.U svijetu danas živi oko 300 milijuna dijabetičara, a očekuje se značajni porast tog broja. Dijabetes tipa 1 ima 10% ukupne dijabetičke populacije, javlja se naglo i odmah dijagnosticira zbog brzog gubitka tjelesne težine, a bolesnik je doživotno na inzulinskoj terapiji. Tip 2 šećerne bolesti najčešći je u populaciji srednje i starije dobi, kasno se otkriva i podmuklo daje vrlo opasne komplikacije. Umjesto prigodnih plakata i opisa bolesti, odlučio sam se za jednu priču iz vlastite ordinacije.
Dugo razmišljam, da li da Vam pišem, i na koncu odlučih; povjerit ću Vam najveću tajnu svojega života. Vi znate neke od mojih problema koji me muče zadnje dvije godine. Najprije mršavljenje, žeđanje, učestalo mokrenje. Poslije pretraga rekli ste da imam šećernu bolest (dijabetes). Jedan od milijuna, rekli ste. Shvatio sam, ništa strašno. Sve sam naučio o dijabetesu, pravilnoj prehrani, fizičkoj aktivnosti, akutnim i kroničnim komplikacijama. Komplikacije mi je čak supruga, u tablicama u boji, zalijepila na vrata viseće kuhinje. Kao da me želi zaplašiti odrezanim nogama, hemodijalizom, aterosklerozoma i, ne znam sve kojim glupostima. No, da ne duljim, moj problem se zove impotencija. Nje nema u komplikacijama, i ne znam u čemu je problem. Znate da mi je 41 godina, žena mi je 9 godina mlađa, život mi je nepodnošljiv. Da li je moj problem u glavi (što čitam po internetu!) ili u nekoj novoj nepoznatoj bolesti? Žena me razumije, ali i užasno živcira. To nije važno, važan si mi ti, kaže mi !!?? Kakva idiotarija!? A znam, koliko je luda, koliko uživa u jednoj urnebesnoj večeri. Kolege s posla, samo pričaju o svojim najnovijim komadima, hvale se reckama. Šutim, k’o zaliven; gdje ja pripadam? Šećer mi je sada dobar, Hba1c 8,5%, kolesterol 5,3.Sve me živcira, ne vozim više svoju omiljenu biciklističku rutu. Muči me i onaj slinavi, žgoljavi ženin šef. Upucava joj se već pet godina, sada je ima na dlanu.
Molim Vas samo jedno, nađi te mi lijek i za cijenu ne pitajte? Zaboravih, probao sam i viagru, ne koristi!Slađan
Moj dragi Slađane,
Ne znam odakle da krenem. Malo sam zbunjen, priznajem. Hvala ti na povjerenju. Tvoj problem je, slažem se, zaista složen, iznijet ću neka svoja razmišljanja, možda ti pomognu.Ti si školovan čovjek, čuo su za mitskog junaka Ahila. Imao je snagu, ljepotu, moć, žene, i samo jednu ranjivu točku. Svoju petu. I njegov neprijatelj ga, zamisli sad, strijelom pogodi baš u petu. I umre.
Što Ahil ima s tvojom impotencijom? Priznajem, ništa. Ali ti želim reći, kako da kažem, ta strijela (dijabetička i otrovna!) pogodila je tvoju ahilovu petu, pogodila je tvoju muškost. Nisi među komplikacijama našao impotenciju, ona je skrivena između redaka, tamo gdje suhoparno piše, neuropatija i angiopatija. Taj nesretni koloplet odumrlosti živčanih završetaka i promjena na sitnim krvnim žilama, to je tvoja bolest. Uostalom, moram se malo i našaliti, pa piše ti u svakom članku, u dijabetesu stradavaju udovi. Dijabetes je kao pikado, baci strjelicu, i ona se zabode tamo, gdje najmanje treba.
Opusti se, to ti je važnije od svega. Muče te iracionalni strahovi, imaš krivu percepciju, post’o si ranjiv.
Da ti pričam o ženama. Pa o tome tako malo znam, to nije područje mojega djelovanja. Ono što znam, reći ću ti. Složenije su od dijabetesa. Njihove strjelice su totalno nepredvidljive. Uživaju maksimalno u životnim radostima, mudrije i lukavije od muškaraca, imaju jasan cilj. I što da ti pametno kažem? Nemam lijeka, imam savjet.
Ti si muškarac, da muškarac, muškarčina. Stavi si to u glavu i ne cmizdri. Odatle kreni. Tvoja supruga, koju već otpisuješ, vjerojatno je potpuno iskrena. Zašto ne bi, i dalje, bio njen životni cilj, upravo ti? Pa imate, koliko znam i jednu curicu. Ona je, ne zaboravi, pragmatična.
Gledaš televiziju, što sve rade!? Kakvih sve ludih seksualaca ima: metro, nano, retro, …. Bože sačuvaj!? Budi recimo jedan od njih. Furaj se malo. Faca si. Život i ovako postaje više skeč, a manje poslanje. Sjeti se starog slatinskog brice, još uvijek ga bije glas najvećeg slatinskog švalera, a duboko je osmoj deceniji. Pitaj ga za savjet. Moj susjed mi priča o nekom cybersexu. Internetski seks. Razgovaraj sa suprugom, reci joj kako je to super. Bit će malo adrenalina, vriske, ljubomore, dinamike. A, to je bitno. Smeta te slinavko, pa ti si inženjer, s dobrim primanjima, ambiciozan si. Ne budi lud!
S muškarcima je druga priča. Sve što ti oni pričaju, ti odmah uzvrati svojom pričom, ali sadržaj fabule neka bube na kvadrat, još bolje na kub. I uvijek, barem pet recki više od njih. To te ništa ne košta. Slušat će te i sliniti k’o tinejdžeri kada prvi put ugledaju žensko koljeno.Zapričah se o bezvezarijama, zaboravih na tvoj dijabetes. Nalazi ti nisu dobri, visok ti je kolesterol i Hba1c. Bio si zadnjih sedam dana na dijeti, zato ti je šećer u krvi dobar. Igraš dvostruku igru. Ne znaš vjerojatno priču o štakorima i frižideru. Kada sam bio na specijalizaciji, moj uvaženi profesor interne medicine- dijabetolog, znao je za takve dijabetičare, kao što si ti, reći; oni su vam, kolege moji, kao štakori, vidite im samo guzice i repove pred otvorenim frižiderima (oprosti mi na vulgarnosti!). Hba1C te izdao. I da ti kažem, optimalno kontroliran kolesterol ti je još važniji od optimalne regulacije dijabetesa. Zato uzmi lijek za visok kolesterol.
Toliko moj Slađane. Ne zaboravi za kraj, priča je mogla teći i drugačije. Mogao si od neke strelice i umrijeti (kao Ahil), žena ti se sretno udati, uživati u naručju drugoga i s njime imati još troje djece. Kolege bi te već davno zaboravile.
Ovako je, ipak za tebe puno bolje. I za sami kraj čuvaj se, najveća ti opasnost ipak prijeti od srčanog udara.
U Hrvatskoj je registrirano više od 130.000 oboljelih od šećerne bolesti, no zbog prirode bolesti koja dugo nema simptoma smatra se da još polovica oboljelih, ne zna da ima dijabetes.U svijetu danas živi oko 300 milijuna dijabetičara, a očekuje se značajni porast tog broja. Dijabetes tipa 1 ima 10% ukupne dijabetičke populacije, javlja se naglo i odmah dijagnosticira zbog brzog gubitka tjelesne težine, a bolesnik je doživotno na inzulinskoj terapiji. Tip 2 šećerne bolesti najčešći je u populaciji srednje i starije dobi, kasno se otkriva i podmuklo daje vrlo opasne komplikacije. Umjesto prigodnih plakata i opisa bolesti, odlučio sam se za jednu priču iz vlastite ordinacije.
Dugo razmišljam, da li da Vam pišem, i na koncu odlučih; povjerit ću Vam najveću tajnu svojega života. Vi znate neke od mojih problema koji me muče zadnje dvije godine. Najprije mršavljenje, žeđanje, učestalo mokrenje. Poslije pretraga rekli ste da imam šećernu bolest (dijabetes). Jedan od milijuna, rekli ste. Shvatio sam, ništa strašno. Sve sam naučio o dijabetesu, pravilnoj prehrani, fizičkoj aktivnosti, akutnim i kroničnim komplikacijama. Komplikacije mi je čak supruga, u tablicama u boji, zalijepila na vrata viseće kuhinje. Kao da me želi zaplašiti odrezanim nogama, hemodijalizom, aterosklerozoma i, ne znam sve kojim glupostima. No, da ne duljim, moj problem se zove impotencija. Nje nema u komplikacijama, i ne znam u čemu je problem. Znate da mi je 41 godina, žena mi je 9 godina mlađa, život mi je nepodnošljiv. Da li je moj problem u glavi (što čitam po internetu!) ili u nekoj novoj nepoznatoj bolesti? Žena me razumije, ali i užasno živcira. To nije važno, važan si mi ti, kaže mi !!?? Kakva idiotarija!? A znam, koliko je luda, koliko uživa u jednoj urnebesnoj večeri. Kolege s posla, samo pričaju o svojim najnovijim komadima, hvale se reckama. Šutim, k’o zaliven; gdje ja pripadam? Šećer mi je sada dobar, Hba1c 8,5%, kolesterol 5,3.Sve me živcira, ne vozim više svoju omiljenu biciklističku rutu. Muči me i onaj slinavi, žgoljavi ženin šef. Upucava joj se već pet godina, sada je ima na dlanu.
Molim Vas samo jedno, nađi te mi lijek i za cijenu ne pitajte? Zaboravih, probao sam i viagru, ne koristi!Slađan
Moj dragi Slađane,
Ne znam odakle da krenem. Malo sam zbunjen, priznajem. Hvala ti na povjerenju. Tvoj problem je, slažem se, zaista složen, iznijet ću neka svoja razmišljanja, možda ti pomognu.Ti si školovan čovjek, čuo su za mitskog junaka Ahila. Imao je snagu, ljepotu, moć, žene, i samo jednu ranjivu točku. Svoju petu. I njegov neprijatelj ga, zamisli sad, strijelom pogodi baš u petu. I umre.
Što Ahil ima s tvojom impotencijom? Priznajem, ništa. Ali ti želim reći, kako da kažem, ta strijela (dijabetička i otrovna!) pogodila je tvoju ahilovu petu, pogodila je tvoju muškost. Nisi među komplikacijama našao impotenciju, ona je skrivena između redaka, tamo gdje suhoparno piše, neuropatija i angiopatija. Taj nesretni koloplet odumrlosti živčanih završetaka i promjena na sitnim krvnim žilama, to je tvoja bolest. Uostalom, moram se malo i našaliti, pa piše ti u svakom članku, u dijabetesu stradavaju udovi. Dijabetes je kao pikado, baci strjelicu, i ona se zabode tamo, gdje najmanje treba.
Opusti se, to ti je važnije od svega. Muče te iracionalni strahovi, imaš krivu percepciju, post’o si ranjiv.
Da ti pričam o ženama. Pa o tome tako malo znam, to nije područje mojega djelovanja. Ono što znam, reći ću ti. Složenije su od dijabetesa. Njihove strjelice su totalno nepredvidljive. Uživaju maksimalno u životnim radostima, mudrije i lukavije od muškaraca, imaju jasan cilj. I što da ti pametno kažem? Nemam lijeka, imam savjet.
Ti si muškarac, da muškarac, muškarčina. Stavi si to u glavu i ne cmizdri. Odatle kreni. Tvoja supruga, koju već otpisuješ, vjerojatno je potpuno iskrena. Zašto ne bi, i dalje, bio njen životni cilj, upravo ti? Pa imate, koliko znam i jednu curicu. Ona je, ne zaboravi, pragmatična.
Gledaš televiziju, što sve rade!? Kakvih sve ludih seksualaca ima: metro, nano, retro, …. Bože sačuvaj!? Budi recimo jedan od njih. Furaj se malo. Faca si. Život i ovako postaje više skeč, a manje poslanje. Sjeti se starog slatinskog brice, još uvijek ga bije glas najvećeg slatinskog švalera, a duboko je osmoj deceniji. Pitaj ga za savjet. Moj susjed mi priča o nekom cybersexu. Internetski seks. Razgovaraj sa suprugom, reci joj kako je to super. Bit će malo adrenalina, vriske, ljubomore, dinamike. A, to je bitno. Smeta te slinavko, pa ti si inženjer, s dobrim primanjima, ambiciozan si. Ne budi lud!
S muškarcima je druga priča. Sve što ti oni pričaju, ti odmah uzvrati svojom pričom, ali sadržaj fabule neka bube na kvadrat, još bolje na kub. I uvijek, barem pet recki više od njih. To te ništa ne košta. Slušat će te i sliniti k’o tinejdžeri kada prvi put ugledaju žensko koljeno.Zapričah se o bezvezarijama, zaboravih na tvoj dijabetes. Nalazi ti nisu dobri, visok ti je kolesterol i Hba1c. Bio si zadnjih sedam dana na dijeti, zato ti je šećer u krvi dobar. Igraš dvostruku igru. Ne znaš vjerojatno priču o štakorima i frižideru. Kada sam bio na specijalizaciji, moj uvaženi profesor interne medicine- dijabetolog, znao je za takve dijabetičare, kao što si ti, reći; oni su vam, kolege moji, kao štakori, vidite im samo guzice i repove pred otvorenim frižiderima (oprosti mi na vulgarnosti!). Hba1C te izdao. I da ti kažem, optimalno kontroliran kolesterol ti je još važniji od optimalne regulacije dijabetesa. Zato uzmi lijek za visok kolesterol.
Toliko moj Slađane. Ne zaboravi za kraj, priča je mogla teći i drugačije. Mogao si od neke strelice i umrijeti (kao Ahil), žena ti se sretno udati, uživati u naručju drugoga i s njime imati još troje djece. Kolege bi te već davno zaboravile.
Ovako je, ipak za tebe puno bolje. I za sami kraj čuvaj se, najveća ti opasnost ipak prijeti od srčanog udara.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)