SVI SMO MI PUŠAČI

Rijetke se genijalne povijesne ličnosti poput Winstona Churchilla. U nastupnom premijerskom govoru svome narodu je ponudio «samo krv, znoj i suze». To znamo. Manje znamo za njegovu jednako genijalnu izjavu «u novinama sve češće čitam o vezi raka s pušenjem i zato sam odlučio- više neću čitati novine». 450 godina prije Churchilla, «tobacco» su u Španjolsku prenijeli Kolumbovi mornari.
Danas se pušačima loše piše, postaju društveni izopćenici. A radi se od skoro 30% hrvatske populacije, više od 11 tisuća ih godišnje glavom plati svoju poročnost. I još tridesetak tisuća oboli od raznih bolesti povezanih s pušenjem (karcinom, moždani i srčani udar). I previše, za malu analizu.
Tri su čimbenika u pušačkom svijetu: duhanska industrija, država i žrtve.
Duhanska industrija je jedna od najmoćnijih. Svoju moć crpi iz jeftine sirovine, perfektno odrađenog marketinga i «vjernosti» svojih potrošača. Zabrana javnog promicanja dala im je potrebnu dozu mističnosti, toliko zanimljive mladom čovjeku, budućem ovisniku. Stvari su se počele mijenjati 2004 g. kada je u medicinskom časopisu The Lancet objavljena, do tada 30 godina skrivana velika studija o «dokazima da je pasivno pušenje čak i štetnije od aktivnog», te o «laži duhanske industrije o nesvjesnosti štetnosti cigareta». Izravno u studiju, uspješno skrivajući je, bio je uključen i najveći svjetski duhanski div Philip Morris. Od tada su zaredali vrtoglavi odštetni zahtjevi obitelji preminulih. Bježeći od pravne američko-europske regulative, na djelu je ambiciozni «azijski» projekt stvaranja 500 milijuna novih pušača.
Država pri tome svjesno ili nesvjesno maže vrat masnoj patki. Naša se (samo)zadovoljava sa 7% proračuna koje pune konzumenti duhanske industrije. A ekonomist Miodrag Hitrec izračunao je, da je odnos gubitka i zarade od pušenja 7:1, u tu računicu nisu uključeni ljudski životi. Slijedi pranje savjesti kroz obvezne, zabavne i tragikomične poruke na kutijama cigareta «pušenje je štetno za zdravlje», «pušenje u trudnoći šteti i razvoju djeteta», «pušenje smanjuje broj spermatozoida», «pušenje razara vaš mozak», pušenje što sve ne… A zapravo, time se ne štite pušači, nego duhanska industrija (neki koriste i izraz mafija!) od novčanih odštetnih potraživanja.
Ostaju žrtve. Bez obzira na koloplet dobiveno-izgubljenih sloboda i prava, oko kojih se pušači i nepušači spore, to ne bi smjela biti nova razdjelnica u hrvatskom društvenom tkivu. Podjela je i ovako previše. Pušači, ojađeni i marginalizirani, učit će novu lekciju, o «društveno prihvatljivom» ponašanju, istu onu koja je do jučer servirana nepušačima. Žrtve pušenja su podjednako, jedni i drugi.
I na koncu, kako prestati? Najbolje, ne početi. A za «pušačke veterane», savjet Marka Twaina može koristiti, «prestati pušiti uopće nije problem, ja sam prestao pušiti već tisuću puta». Inače, Churchill je umro u 91 godini života od moždanog udara. Nije mi poznato da li je prethodno prestao čitati novine ili pušiti cigarete.

REFORMA ZADRAVSTVA- HOD PO TRNJU ZA BOLJU BUDUĆNOST

Započela je najnovija reforma. Ministar zdravstva je dobio jasan zadatak, ali i kredit; u sustav zdravstva «upumpati» svjež novac (do 2 milijarde kuna), i to onaj prikupljen od zdravstvenih korisnika. To očekivano i logično, jer zdravstveni sustavi europskih država funkcioniraju s učešćem pacijenata od preko 10% zdravstvene potrošnje, kod nas s manje od 5%. Time je ova reforma dobila i svoj europski štih i alibi.
Kao i svaka reforma, i ova ima svoje glavne protagoniste, to su ministar i obiteljski liječnici, pacijenti će im se pridružiti vremenom.
Ministar zdravstva je dva mjeseca prije kraja prošle godine obznanio reformu, napisao zakone (istina s dosta bijelih listova!), proveo monološku javnu raspravu, ekspresnu saborsku proceduru, i zgotovio reformu, koja je krenula s prvim danom ove godine. Osnovni cilj, koji si je postavio, perfektno je odradio. Sustav će ponovno prodisati, a država, pacijenti i radnici u zdravstvu mogu nakratko odahnuti. Dakle, sadržaju se nema što prigovoriti, formi koješta. Da je primjerice pokazao više senzibiliteta i takta spram obiteljskih liječnika, manje spominjao kritiku svoje mame (usput, bilo je pozitivna!) i više koristio svoju glasnogovornicu, bilo bi više po mome ukusu.
Pacijente je brzina reforme zatekla, tako da će njihove reakcije tek uslijediti. Aktivnim zaposlenicima, koji su do sada jedini financirali zdravstveni sustav, sada će se simbolično i solidarno pridružiti najveći dio građana kroz neobavezne, ali u biti nužne police dopunskog osiguranja.
Liječnici, vrlo heterogena skupina, zajedno sa sestrama glavni nositelji reforme, istu različito percipiraju. Kao gubitnik, ovoga puta doživljava se skupina obiteljskih liječnika, zbog drugačijeg vrednovanja njihovog rada, ali i isfrustrirani ulogom dežurnog krivca za sve loše u zdravstvu. Činjenica je, postoji realna opasnost, da neki od njih, koji su prije nekoliko godina dekretom ministra, preko noći, postali privatnici-zakupci (još jedan unikatno hrvatski fenomen!) propadnu na zdravstvenom tržištu. Premda u to ne vjerujem, znam da obiteljski doktori, radi svoje bolje budućnosti, moraju pokazati više poduzetničke inicijative, međusobnog uvažavanja, otvorene i iskrene suradnje i hrabrosti. Uz sve to, morat će odraditi «reformsku» edukaciju pacijenata, umjesto ponovno pozaspale zdravstvene administracije.
Reforma je uvijek hod po trnju, tako je i sada. Ovo je početak. Ona će se nastaviti u svim drugim segmentima zdravstva, jer drugoga puta nema. Liječnici su humanisti i altruisti po svojoj strukturi i bez obzira na trenutne razmirice, kompromis sa svojim ministrom (i kolegom!) će postići. Na koncu, parafrazirati ću starije i pametnije; Domovinu, društvo, pa i sustav zdravstva nismo naslijedili od djedova, nego posudili od unuka. Da li smo svjesni svoje misije?

PRETILOST I ZDRAVLJE- KARAKTER NA ISPITU

Godina je loše krenula. Umjesto stezanja remena, raspojasali smo se, i to dobrano. Blagdanski izazovi bili su preveliki, nismo odoljeli. Zato ćemo ponoviti gradivo.
Problem debljine star je koliko i ljudski rod, datira od Evine biblijske neposlušnosti i jedenja jabuke sa zabranjenog stabla. Time postadosmo baštinici istočnog grijeha neposluha.
Prekomjernu tjelesnu težinu danas uobičajeno izražavamo suhoparnom formulom, BMI (indeks tjelesne mase), a predstavlja omjer tjelesne težine i visine izražene u metrima na kvadrat. Poželjna težina je 18,5-25, debljinom nazivamo BMI 25-30, BMI>30 predstavlja pretilost, a BMI>40 kg/m2 morbidnu pretilost. Prema nekim studijama u Hrvatskoj je preko 50% odraslih s prekomjernom tjelesnom težinom (djece oko 30%!), a morbidno pretilih oko 70 tisuća. U praksi razlikujemo još, potencijalno opasniju, pretilost tipa jabuke (velik trbuh!) i kruškoliku (pretilost stražnjica i bokova!). Trbušnu pretilost određujemo mjerenjem opsega struka, struk veći od 94 cm za muškarce i 80 cm za žene predstavlja povećani kardiovaskularni rizik. K tomu, pretilost je temeljni kamen mnogih drugih faktora rizika: šećerne bolesti, povišenih masnoća, visokog tlaka, depresije.
Liječenje pretilosti je multidisciplinarno, a u biti je to veliko kaotično tržište, gdje svatko nudi svoju robu, jer kupaca je u izobilju. U tržište ubrajam i mnoge popularne dijete, često koncipirane na marketingu, neke od njih su, k tomu, čista medicinska besmislica.
Osobno bih najradije, kao drevni liječnik Paracelsuz (15 st.), spalio sve «dijetne kanone» i okrenuo se «iskustvu prirode».A to iskustvo temeljim na jedinstvu trojstva: genetike, kretanja i prehrane.
Genetika je nesporno presudna za debljinu dijela populacije, ali je još češće nemušta izlika inertnosti i lijenosti. Dobar i jak motiv jači je genetske predodređenosti.
Čovjek je po definiciji biće pokreta, a kretanje je kozmičko (kreće se zemlja, galaksije, elektroni), povijesno-znanstveno (Galileovo «ipak se kreće») i narodno («blago riti dok može iti») određenje i poveznica. U tu poveznicu teško se uklapa čovjek, baš zanimljivo!? Konformizam i samodopadljivost jači su, prevagnulo je sjedilačko u njemu. Prkosi svome ishodištu. Dok tako bude, biti će i debljine i pretilosti.
Prehrana je najslabija karika, premda njena uravnoteženost, pa i životna filozofija bazirana na njoj, temelj su zdravog života. Od onog pomalo bestijalnog «prežderavanja», sveli smo ju pod pristojniju sintagmu «kultura prehrane». Sadržaj je ostao sličan. Za bazalno održavanje i uobičajene aktivnosti treba tako malo kalorija, višak se uredno usaljava.
Nenadomjestiva je u svemu tome pozitivna klima društvene zajednice kroz edukacije, poticanje, organiziranje i stvaranje kvalitetnih sadržaja. Rješavanje pretilosti je pitanje zdrave logike, ulaz mora biti manji od izlaza. Uz pozitivan motiv, uravnoteženu prehranu, i primjereno kretanje, cilj je ostvariv i održiv. Sve drugo je magla. Imamo li snage izaći iz nje i pogledati istini u oči?

GDJE JE NESTAO ČOVJEK ???

Najavljena je teška 2009.godina. Skuplji život, zdravlje, odricanja, gubitak radnih mjesta, društveno prizemljenje. Tjelesno, ali prije svega mentalno zdravlje je ugroženo. A govoriti o mentalnom zdravlju, što danas želim, priča je o čovjeku. S obzirom da smo još u vremenu Božića, dozvolite mi malo osobnosti i prisjećanja na četiri moja Božića, jer oni su priča o ljudima i evolucija su današnjem vremenu. S tim pričama bolje ćemo razumjeti mentalno zdravlje.
Božić 1971. Dječak sam u rodnoj Posavini. Tradicionalna, brojna katolička obitelj, duh tek rođenog Isusa lebdio je u obitelji, braćama, sestrama, susjedima, crkvi. Župnik fra Valerija bio je očinski brižan, duhovan, strog, sa stavom. Govorio je o čovjeku, dobroti, zlu, žrtvi, ljubavi, brizi za slabije. Imao je dvanaestogodišnji staž zeničkog robijaša, proš’o sito i rešeto ondašnje vlasti, ali ostao uspravan k’o svijeća.
1981 g. student sam medicine u Beogradu. Mladost, energija, snovi, najljepše godine u životu mladog čovjeka. Beograd je grad s dušom. Tu i tamo pričalo se o nekakvom Ćosiću, Draškoviću. Od potonjeg sam pročitao i dobro reklamirani bestseller Nož. Naježila me izmišljena priča o fratrima sa isukanim sabljama i srpskoj nejačadi. Iz sadašnje perspektive, bio je to moj prvi susret s kasnijom surovom realnošću. Na studentskom vjeronauku, u isusovačkoj crkvi obrađivali smo životne teme: ljubav, identitet, suživot, toleranciju, praštanje, solidarnost, spolnost… Pater Cindori politiku nikada nije spominjao, tada me to smetalo, danas ga razumijem.
Božić 1991 godine na Zvečevu. Kao liječnika dragovoljca tu me zatekla hrvatska ratna priča. Pamtim prijeratno Zvečevo, prekrasnu prirodu, jezero, razigrane pastrve iz jezerskih rukavaca. Svega toga više nije bilo. Uništen hotel, depadanse, restoran, sve je veliko zgarište, nepodnošljiv smrad paljevine. Pucnjava uokolo, parala je avetinjsku tišinu. Pred očima ubijeni i ranjeni hrvatski branitelji, ali ranjena njihova djeca, supruge, majke. Božić sam slavio bez božićne mise i obitelji.
Slobodna Hrvatska i Božić 2001. Nes(p)retna privatizacija, socijalno raslojavanje, apatija. Hrvatska je izabrala novi kurs. Probudile se nade o ljepšoj budućnosti. Čitav advent i Božić se slavio raskošno, u maniri kakvu su samo mogli poželjeti nadolazeći trgovački lanci. Jeftini artikli ispraznili su i džep i dušu. Božić je postao oda marketingu. Nestao je iz čovjeka i obitelji. Nadolazeća globalizacija i liberalni kapitalizam dodatno će opustošiti, pa i pomesti maloga čovjeka. Novi Božić preimenovan je u profit.
To je moja priča o mentalnom zdravlju. Mentalna snaga, kao i mentalna bolest, dolaze iz čovjeka i od čovjeka. Vodeću mentalnu bolest depresiju najbolje liječi obitelj i društvo, solidarnost, uvažavanje i razumjevanje, povratak izgubljenim vrijednostima i identitetu. Liječnik i liječnička ordinacija tu su samo nužni surogat.

SRCE- BOLJE ZA LJUBAV, NEGO ZA BOLEST

Potrošena tinta pjesnika, suze djevojačke, bol mladića, topla ugoda ljubavi. To je srce. Tek u kasnijim godinama spoznajemo da se pod tim imenom krije najvažniji ljudski organ. Težine do 200 grama, veličine ljudske šake, građom snažan mišić, upravljan spletom finih živčanih niti. Sve pod kontrolom viših centara u mozgu. Ipak, radi potpuno samostalno, bez utjecaja naše volje; danju, noću, oko 100 tisuća otkucaja dnevno, i tako cijeli život. U funkcionalnom smislu podijeljeno na desnu i lijevu stranu, podjednako važne. Desna strana je logistička, obogaćuje krv energijom; lijeva je nutritivna, prehranjuje energijom čitav organizam. Posjeduje izvrsnu vremensku i uvjetnu prilagodljivost u brzini rada, visini tlaka rada, volumenu izbačene krvi, što rezultira ogromnim rezervnim kapacitetom. U milisekundi brzina otkucaja će se povećati sa 30 na 180/minuti, tlak rada varirati će 4-120 mmHg, isto tako i volumen izbačene krvi. Lijeva strana je osobito snažna, može izbaciti krv 10 m u daljinu. Jednim istiskanjem izbaci 80 ml krvi, u jednoj minuti 5 litara. Isto toliko litara izbaci i desna strana srca. Lijeva izbacuje krv u aortu, desna u pluća. Troši 20% energije («krvi») organizma, racionalno, do razine perpetuum mobile-a. Premda se «kupa» u krvi, istu ne koristiti za svoju prehranu, nego to čini preko posebnih krvnih žila, koronarnih arterija. Savršenstvo reda!
Svijet krvnih žila je ništa manje osobit. Istisnuta krv iz lijeve strane srca pretvara se u energiju krvne žile, koja svojim daljnjim stiskanjem gura pulsni val krvi prema naprijed, sve do «zadnje» stanice. To je obrazac poznatog fizikalnog zakona o očuvanju energije. A ta istisnuta krv ispunjava stotine metara krvnih žila- arterija koje stalnim granjanjem na kraju čine mrežu kapilara, ukupne dužine od 96 tisuća kilometara (dvije dužine ekvatora!). Arterije ili žile kucavice također se ne prehranjuju krvlju koju prometuju, nego to čine tek kapilare preko kojih se i prehranjuju stanice organizma. Brzina kretanja krvi u aorti je preko 1 m/s, u kapilarama 0,3 mm/s. Krv iz desne strane srca, koja je u nj dolazi iz vena, odlazi u pluća gdje se obogaćuje kisikom koga udišemo, te tako obogaćena krv odlazi u lijevu stranu srca. To je čudesni svijet zdravog srca i krvnih žila. Umnožak izbačene krvi srca i otpora krvnih žila zove se, dobro nam poznati, krvni tlak.
Još prije 350 godina liječnik Sydenham je rekao da duljina našeg života je određena trajnošću naših arterija. To i danas vrijedi, posebno u svjetlu činjenice da u Hrvatsko 51% stanovništva umire od bolesti krvnih žila.
I dobro je da srce prepoznajemo po gore spomenutoj ljubavi, a ne po bolestima. Jer, ono i je za ljubav i ljubav je koja svojim savršenstvom slavi Stvoritelja.