Započela je najnovija reforma. Ministar zdravstva je dobio jasan zadatak, ali i kredit; u sustav zdravstva «upumpati» svjež novac (do 2 milijarde kuna), i to onaj prikupljen od zdravstvenih korisnika. To očekivano i logično, jer zdravstveni sustavi europskih država funkcioniraju s učešćem pacijenata od preko 10% zdravstvene potrošnje, kod nas s manje od 5%. Time je ova reforma dobila i svoj europski štih i alibi.
Kao i svaka reforma, i ova ima svoje glavne protagoniste, to su ministar i obiteljski liječnici, pacijenti će im se pridružiti vremenom.
Ministar zdravstva je dva mjeseca prije kraja prošle godine obznanio reformu, napisao zakone (istina s dosta bijelih listova!), proveo monološku javnu raspravu, ekspresnu saborsku proceduru, i zgotovio reformu, koja je krenula s prvim danom ove godine. Osnovni cilj, koji si je postavio, perfektno je odradio. Sustav će ponovno prodisati, a država, pacijenti i radnici u zdravstvu mogu nakratko odahnuti. Dakle, sadržaju se nema što prigovoriti, formi koješta. Da je primjerice pokazao više senzibiliteta i takta spram obiteljskih liječnika, manje spominjao kritiku svoje mame (usput, bilo je pozitivna!) i više koristio svoju glasnogovornicu, bilo bi više po mome ukusu.
Pacijente je brzina reforme zatekla, tako da će njihove reakcije tek uslijediti. Aktivnim zaposlenicima, koji su do sada jedini financirali zdravstveni sustav, sada će se simbolično i solidarno pridružiti najveći dio građana kroz neobavezne, ali u biti nužne police dopunskog osiguranja.
Liječnici, vrlo heterogena skupina, zajedno sa sestrama glavni nositelji reforme, istu različito percipiraju. Kao gubitnik, ovoga puta doživljava se skupina obiteljskih liječnika, zbog drugačijeg vrednovanja njihovog rada, ali i isfrustrirani ulogom dežurnog krivca za sve loše u zdravstvu. Činjenica je, postoji realna opasnost, da neki od njih, koji su prije nekoliko godina dekretom ministra, preko noći, postali privatnici-zakupci (još jedan unikatno hrvatski fenomen!) propadnu na zdravstvenom tržištu. Premda u to ne vjerujem, znam da obiteljski doktori, radi svoje bolje budućnosti, moraju pokazati više poduzetničke inicijative, međusobnog uvažavanja, otvorene i iskrene suradnje i hrabrosti. Uz sve to, morat će odraditi «reformsku» edukaciju pacijenata, umjesto ponovno pozaspale zdravstvene administracije.
Reforma je uvijek hod po trnju, tako je i sada. Ovo je početak. Ona će se nastaviti u svim drugim segmentima zdravstva, jer drugoga puta nema. Liječnici su humanisti i altruisti po svojoj strukturi i bez obzira na trenutne razmirice, kompromis sa svojim ministrom (i kolegom!) će postići. Na koncu, parafrazirati ću starije i pametnije; Domovinu, društvo, pa i sustav zdravstva nismo naslijedili od djedova, nego posudili od unuka. Da li smo svjesni svoje misije?
Nema komentara:
Objavi komentar