Najavljena je teška 2009.godina. Skuplji život, zdravlje, odricanja, gubitak radnih mjesta, društveno prizemljenje. Tjelesno, ali prije svega mentalno zdravlje je ugroženo. A govoriti o mentalnom zdravlju, što danas želim, priča je o čovjeku. S obzirom da smo još u vremenu Božića, dozvolite mi malo osobnosti i prisjećanja na četiri moja Božića, jer oni su priča o ljudima i evolucija su današnjem vremenu. S tim pričama bolje ćemo razumjeti mentalno zdravlje.
Božić 1971. Dječak sam u rodnoj Posavini. Tradicionalna, brojna katolička obitelj, duh tek rođenog Isusa lebdio je u obitelji, braćama, sestrama, susjedima, crkvi. Župnik fra Valerija bio je očinski brižan, duhovan, strog, sa stavom. Govorio je o čovjeku, dobroti, zlu, žrtvi, ljubavi, brizi za slabije. Imao je dvanaestogodišnji staž zeničkog robijaša, proš’o sito i rešeto ondašnje vlasti, ali ostao uspravan k’o svijeća.
1981 g. student sam medicine u Beogradu. Mladost, energija, snovi, najljepše godine u životu mladog čovjeka. Beograd je grad s dušom. Tu i tamo pričalo se o nekakvom Ćosiću, Draškoviću. Od potonjeg sam pročitao i dobro reklamirani bestseller Nož. Naježila me izmišljena priča o fratrima sa isukanim sabljama i srpskoj nejačadi. Iz sadašnje perspektive, bio je to moj prvi susret s kasnijom surovom realnošću. Na studentskom vjeronauku, u isusovačkoj crkvi obrađivali smo životne teme: ljubav, identitet, suživot, toleranciju, praštanje, solidarnost, spolnost… Pater Cindori politiku nikada nije spominjao, tada me to smetalo, danas ga razumijem.
Božić 1991 godine na Zvečevu. Kao liječnika dragovoljca tu me zatekla hrvatska ratna priča. Pamtim prijeratno Zvečevo, prekrasnu prirodu, jezero, razigrane pastrve iz jezerskih rukavaca. Svega toga više nije bilo. Uništen hotel, depadanse, restoran, sve je veliko zgarište, nepodnošljiv smrad paljevine. Pucnjava uokolo, parala je avetinjsku tišinu. Pred očima ubijeni i ranjeni hrvatski branitelji, ali ranjena njihova djeca, supruge, majke. Božić sam slavio bez božićne mise i obitelji.
Slobodna Hrvatska i Božić 2001. Nes(p)retna privatizacija, socijalno raslojavanje, apatija. Hrvatska je izabrala novi kurs. Probudile se nade o ljepšoj budućnosti. Čitav advent i Božić se slavio raskošno, u maniri kakvu su samo mogli poželjeti nadolazeći trgovački lanci. Jeftini artikli ispraznili su i džep i dušu. Božić je postao oda marketingu. Nestao je iz čovjeka i obitelji. Nadolazeća globalizacija i liberalni kapitalizam dodatno će opustošiti, pa i pomesti maloga čovjeka. Novi Božić preimenovan je u profit.
To je moja priča o mentalnom zdravlju. Mentalna snaga, kao i mentalna bolest, dolaze iz čovjeka i od čovjeka. Vodeću mentalnu bolest depresiju najbolje liječi obitelj i društvo, solidarnost, uvažavanje i razumjevanje, povratak izgubljenim vrijednostima i identitetu. Liječnik i liječnička ordinacija tu su samo nužni surogat.
Nema komentara:
Objavi komentar