Dvoboj na povijesnom Wembleyu pobudio je nadu nacije za još jedno nogometno čudo. Po drugi puta oboriti nogometnu velesilu na leđa!? Čudo se, ipak nije dogodilo. Englezi su nas isprašili, ponizili, izviždali i vratili u novi krug matematike, kako dogurati do Južne Afrike? I začudo, u toj matematici opet ovisimo o njihovoj milosti.
Kod 4:0, Dudu je zabio. I slijedi naš stari nogometni ritual, upad navijača na teren. A onda nevjerojatan prizor. Engleska televizijski režiser promtno reagira i ignorira huligana. Prikazuje nam futurističke kadrove novouređenog Wembley, okupanog moćnim reflektorima i popratnim svjetlosnim efektima. Komentatorski dvojac (Sušec, Štimac), umjesto da iskoriste izuzetnu priliku za online edukaciju domaćeg gledateljstva, i sami zbunjeni, teško su procijedili kako dotični neće više Engleske vidjeti. A prilika je bila izuzetna.
Podsjetimo, do nedavno engleski navijači su bili divlje horde koji su pustošili Europom. Engleskim klubovima je zbog njih zabranjen pristup na europsko tlo. Engleska nogometna vlada se primila posla, krutim zakonskim rješenjima sankcionirala izgrednike i rezultati su vidljivi. Engleski klubovi su najbolji, najgledljiviji, navijači primjereni, stadioni puni, u nogomet je uveden red.
Profesionalni nogomet je već odavno postao ozbiljan posao u kojem se valjaju neslućeni novci. U biznis su uplovili najmoćniji: ruski oligarsi, španjolski kralj, talijanski premijer i arapski šeici.
Na tom tragu, i mi svoje konje za trku imamo. Nogometni prostor premrežila je kriminalna hobotnica, u kojem su menadžeri sa svojim političkim patronima i huligani infiltrirani u navijačke skupine, lice i naličje istoga problema. Rješenje rebusa nije na vidiku. Menadžeri su zadovoljni s mrvicama s europskih trpeza, a huligani kao da im daju potrebni kredibilitet.
Put takvom načinu razmišljanja utro je dinamovac Zoran Mamić, poznati Maminjo. Oličenje je i vrh ledenog brijega. Može mu se svašta natovariti, ali mu nitko ne može poreći maestralno korištenje medija, inteligenciju (Barišića kao smokvin list!) i nos za novac. U međuvremenu je ojačao, može raditi transparentno i beljiti se naciji u facu.
Stotinama naših malih Maminja postao je uzor, a oni, iskreno, najveće zlo hrvatskog nogometa. Koristeći svoje mišiće i državni novac, sanjaju svoj dječački san, proizvesti nove Dudue i postati slavan i još moćniji. Dovode anonimuse s balkanskih kaljuža, plaćaju im trenere, ručkove, stanove, fiktivna zaposlenja, dnevnice, grade im stadione, sve s jednom idejom- jednoga dana dobro ih unovčiti. A Hrvatska je premala za velikog Maminja, a kamoli za stotine malih.
Zato nam je Engleska dobar poučak i putokaz. Treba samo uzeti knjigu u šake, čitati i učiti.
Nema komentara:
Objavi komentar