Proljeće je dio dobrodošle poslijezimske katarze. Budi brojne primisli, ali nekako miris, zelenilo i rascvjetalost vrta, bašće su mi najbliži.
Kako to proljetno buđenje stvara toliko pozitivnih vibracija u ljudskoj duši? Zašto tom dašku proljeća radujemo se svi? Postoje tu suvisli i manje suvisli odgovori.
Npr. onaj baziran na našem biološko-hormonalnom cirkadijalnom ritmu. Ili, o spiralno-kružnom životnom hodu. Ili pak onaj, o ljudskoj težnji što dubljeg ucjepljenja u probuđenu prirodu.
Ne trudim se dati odgovor na to pitanje. I ovako nije jednoznačan. A vrt, i sve što na njega podsjeća, zanima me više kao odličan medij društvene komunikacije i kao prostor fizičkog opuštanja, profinjene duhovnosti, pa čak i svojevrsne erotičnosti. Nema imunih kada je vrt u pitanju.
Jačega prirodnog stimulansa i antidepresiva od vrta ne poznajem, naravno ako se izuzme obitelj. «Samo da se ja prihvatim vrta i motike, sve će biti lakše», uobičajeni je psihološki autosuport. Zadojenost vrtom raste godinama. Moj kolega, za kojega kažu da mu je asocijativnost jača strana ličnosti, zna reći: kada muškarac počne peći rakiju, a žena praviti pekmez ili liker, andro/menopauza je tu.
Vrt bi mogao ispričati puno pikantnih pričica s natruhama tako dragog nam voajerizma. Obilje je tu i najnovijih vijesti, zločestih susjedskih podmetanja, čarki, pa otvorenih svađa i sukoba. Ali, i nezaboravnih ljubavnih susreta. Prava proljetna katarza!
Njegovanje kulta bašće poznato je od pamtivijeka. Izljedrio je čak poznata «bašćanska», ljubavna pravila. Treba iz znati i poštovati, odstupanja mogu biti neugodna. A jednostavna su: Ako je bašća obrađena i ograđena zaobiđi ju, ukoliko je ograđena, a neobrađena razmisli, ukoliko je neobrađena i neograđena pomozi!
Zašto onda bašća? Odličan je lijek u borbi protiv recesije. Gospodarske, političke, društvene, duhovne, moralne, intelektualne, sportske, kulturne…
Nema komentara:
Objavi komentar