S nostalgijom se sjećamo mnogih dragih događaja iz našeg djetinjstva. Naravno, i manje dragih. Svi, rođeni i odgajani u kršćanskom ozračju, reći će, Božić je dio mladosti koja se ne može zaboraviti.
Idiličan i mističan susret s malim Bogom, od milja Božićem, oduvijek je golicao dječju maštu. K tomu, okupljao je obitelj, snažnije ju povezivao i davao poticaj za nadolazeću godinu. I slatkiši ispod jelke i božićna pečenka, važan su dio kolorita. Adventska duhovna obnova, božićna ispovijed i pomirenje s Bogom i ljudima davali su blagdanu neophodnu čistoću.
Takvoga Božića više nema. Prostor maloga Boga zauzeli su «veliki bogovi». Uz već standardnog boga konzumerizma personificiranog u poolovljenim i jeftinim kineskim lutkicama, ove godine prostor nam zauzeše bog «praznih političkih obećanja» i božica «božićnica».
Ispraznih političkih obećanja zadnjih godina smo se nagutali, ali ovobožićna nam doista teško padaju. Valjda, neko novo vrijeme. Naučeni smo već, da ćemo svako njihovo «mesijansko» televizijsko ukazanje i obećanje coltati iz vlastitog novčanika. I k tomu, još pet godina mandata, čime će se nagraditi najmaštovitiji. Svi lijepi sponzori, koje se može pročitati, smo zapravo MI. Zato iskreno vjerujem u definitivno čišćenja božićnog prostora od ovih lažnjaka.
Poslije desetak godina mirovanja, u ovo predbožićno vrijeme, ponovno nam se ukazala «božićnica», kao duhovna udica za zadržavanje privilegija, uokvirenih u zakonsku formu kolektivnog ugovora. Božićnica je, u ovome prostoru i ovakvome vremenu grubo vrijeđanje Božića. Ne zato što je nismo zaslužili, nego zato što je postala instrument za proizvodnju nejednakosti. A mali Bog je došao da nam kaže da smo svi braća. Gdje tu logika!?
Božićno vrijeme je vrijeme čišćenja od lažnih proroka i krivih bogova i vraćanju istinskim ljudskim vrijednostima. Božić, i poruke koje nosi, zasigurno je jedan od tih putova.
Nema komentara:
Objavi komentar