Kuha na hrvatskoj televiziji. Pretjeruje se govoreći o rasulu, pa tko bi lud bježao iz prestižne i odlično plaćene državne službe i popratnih apanaža u neizvjesnost tržišta. Radi se zapravo o preustroju, što se događa ili će se događati i u drugim sferama društvenog života započetim dolaskom nove premijerke. Nekima procesi idu prebrzo, drugi ne prihvaćaju promjene, treći su jednostavno pozaspali na stražarnici prethodnih gospodara. Epilog je, više od stotinu flastera na ustima novinara informativnog programa HTV, u njihovom jasnom NE cenzuri medija.
Ako mislite da postoje samo zagrebački flasteri, kao jesenski performans razmaženih zvijezda HTV, onda se varate. Postoje i naši domaći.
Evo skromnog iskustva, ma kako neugodno bilo. Godinu dana sam svoje članke davao tjedniku Slatinski petak. Osim na papirnatom mediju tjednika, članke sam objavljivao i u elektronskoj formi, na mome blogu pod nazivom NECRECTOMIA, kao «priče o ljudima, događajima i sivoj hrvatskog stvarnosti i pokušaju mijenjanja na bolje. Jer to zaslužujemo». Navedeni blog mjesecima je dostupan na više WEB lokacija, u zadnje vrijeme i na prvom nezavisnom slatinskom portalu.
Dva mjeseca od opisanog stanja, slijedi poziv glavnog urednika Petka, da ne mogu objavljivati kolumnu u Petku, i da se odlučim za «mi ili oni (!?)», misleći pri tome valjda na navedeni portal. Pri tome ga nije zasmetalo što svoje tekstove iz Petka, uredno objavljuje na virovitičkim portalima.
Shvaćajući stvarnu pozadinu stvari, odnosno da ovakve odluke ne donosi glavni urednik, dva dana poslije pismeno zahvaljujem na suradnji. «U životu, tako i u pisanju, kompromise prihvaćam do trenutka zadiranja u minimalni prostor slobode koji pripada samo meni…vašu ucjenu smatram pritiskom na gore navedenu minimalnu slobodu, koja je preduvjet za moje afirmativno djelovanje», napisao sam između ostaloga u popratnom dopisu.
Očekivao sam s od odgovornih ljudi Petka suvislo očitovanje, ako ne zbog mene, onda barem iz poštovanja prema svojim čitateljima. Računao sam na kritički osvrt na moje tekstove, eventualno nisku razinu pisanja koju ovaj tjednik više ne može podnositi. Ništa od toga. Iz Petka samo prigušeno mrmljanje, mucanje, zapravo muk. Tako sam zaflasteren.
Sitnicu su ipak «flasteraši» pri tome zaboravili. Mogu se kratkotrajno flasteriti usta, pa i ona najdobronamjernija (povijest je tu prava učiteljica života!) ali misao, pravda, istina i sloboda nikada. One uvijek pobjeđuju. Tako će biti i ovoga puta, siguran sam.
Nema komentara:
Objavi komentar