Ne postoji organ u ljudskom tijelu koji odašilje toliku količinu naboja, žudnje, ljubavi, straha, (samo)poštovanja, erotičnosti, i ne znam sve čega, kao što je dojka. Svoju spolnu prepoznatljivost formira u pubertetu pod utjecajem spolnih hormona i od tada započinje svoje zanimljivo putovanje i poslanje. Kod mladih djevojaka je najvažnija sastavnica njihove ljupkosti i zavodljivosti, kod mladih mama je slatka ljubavna poveznica s ostalim članovima obitelji, sa zrelijom dobi raste zabrinutost zbog moguće bolesti. Sve do menopauze ženski spolni hormoni ritmički moduliraju njenu strukturu. Premda biološki i filogenetski ima primarno nutritivno i reproduktivno značenje, danas dobiva i estetsku, društvenu i marketinšku ulogu.
Zdravstveni status dojki ili sisa, kod nas nažalost nije dobar. Pobol (oko 25% od svih karcinoma!) i smrtnost su i dalje u porastu. Samosvijest, prevencija, rano otkrivanje, pa i terapija vjerojatno će u sljedećim godinama polučiti bolje rezultate. Do tada će i dalje biti najčešći karcinom među ženskom populacijom od koje će umirati do 1000 žena godišnje (više umire jedino od bolesti krvnih žila!). Razlog je vjerojatno vrludanje i nesnalaženje oko preventivne strategije, ali i naša poslovična inertnost kada je zdravlje u pitanju. Zadnjih godina su doista napravljeni kvalitetni programi ranog otkrivanja raka i oni puno obećavaju. Medicinski cilj je, apsolutno ostvariv, da nijedna žena u dogledno vrijeme ne umre od raka dojke.
Marketinško socijalni značaj dojki postaje univerzalan. Istaknuti dojku znači pokazati svoju ženstvenost, a to se cijeni. Osnivaju se klubovi ljubitelja i vlasnica velikih sisa, poprsje se više otkriva nego skriva, uvjet za djelić zvjezdane estradne slave je pokazati bradavicu ili inscenirati cijelo «ispadanje». To je jamstvo medijske nazočnosti. Poznato je i prihvaćeno novinarsko pravilo žute štampe: Bez cice nema naslovnice. Čuju se istina i suprotni, trezveniji glasovi, naglašava se vrijednost umjerenosti. Opća muška percepcija je da umjerenost naglašava intelektualnost, obline senzualnost. I ta marketinško-perceptivna priča teče bez kraja, bezvezna je kao i štošta u životu, ali ju promiču podjednako žene i muškarci, uz iskreno uglavnom obostrano zadovoljstvo.
Kao medicinar naglašavam i naglašavat ću važnost dojenja u pravilnom dječjem razvoju. Majčino mlijeko nije samo punina hrane, zaštite i ljubavi. Ono je medij koji će se trajno ucijepiti u dva bića, majku i dijete, i taj biljeg majčine sise nosit će oboje cijeli život.
Na koncu, poslije ove lagane šetnje kroz svijet ženske intime postavlja se tipično društveno pitanje nama običnim smrtnicima, koja sisa nam je najdraža? Bez premca- državna. I za muškarce, a bogme i za žene (sic!). Primit se državne dudice, postaje prestiž i privilegija. Zanimljivo još, jedina sisa koja nije izvor ljubomore i prijepora. Čemu onda sliniti kako država nije dobra?
Misterij ženskih sisa ostaje naraštajima iza nas. Neće im to, uvjeren sam, teško pasti.
Nema komentara:
Objavi komentar