02 veljače 2009

KOCKA, PUT DO DNA

Ima li pomoći majci kojoj sin prokocka stan? Nažalost, nema. Ali, nedavni navedeni događaj me nagnao «zaviriti» u svijet kocke i klađenja i, moram priznati, moj visoki liječnički prag tolerancije brzo je probijen.
Naime, u sjeni alkohola i droge živi gotovo zanemarena patološka strast, bolje rečeno ovisnost- kockanje i njegova popularna inačica klađenje. Dok su prvi jasno društveno stigmatizirani, potonji su najčešće ljudi od imena i ugleda. Prema procjenama u Hrvatskog je takvih 1-3% u odrasloj populaciji, radi se pretežito o muškarcima srednjih godina, a potroše više od 3 milijarde kuna godišnje (toliko novaca od dopunskog osiguranja bio bi dobitak na lotu za našeg ministra zdravstva!). U kockanju, poznato je, «kuća uvijek dobiva», zatim ponešto država i najmanje igrači. U navedenim milijardama participiraju i sveprisutni «ispijači kava» koji trlababalane cijele dane po bircuzima grozničavo buljeći u kladioničarske listiće. To su ovisnici- pripravnici.
Otvoriti ljekarnu ili ordinaciju znači proći rigoroznu zakonsku proceduru, treba se uklopiti u mrežu zdravstvenih ustanova. Mreže u otvaranju kladionica i kockarnica nema, postoji naprotiv čvrsta «paukova» mreža kockarnica na svakih stotinjak metara, uz škole, fakultete, vrtiće. Najotrovniji kraci mreže sežu u obitelji ovisnika.
Od patoloških kockara izdvojio bih društvene kockare, stabilne osobe, kojima je kocka doista samo zabava.
Početak je kao u svakoj drugoj ovisnosti. Kreće se sa znatiželjom, pod utjecajem društva, kao igrom na sreću, sve do trenutka kada «igra» postane strast, hazard, ovisnost. Stručnjaci navode, da ne treba isključiti, dozu genske predodređenosti. Mozak ovih, kao i drugih ovisnika (droga, alkohol, pušenje, šopingomanija…) strukturno i funkcionalno je različit od mozgova neovisnika. Podražaj očekivanja u kockara izaziva biokemijske promjene dovodeći do većeg lučenja neurotransmitera (hormona) dopamina koji dovodi do osjećaja ugode. Smanjenjem dopamina dolazi do tjeskobe i frustracija i potrebe za novom dozom podražaja. I ciklus se ponavlja, s time što je potrebna sve veća doza podražaja (čitaj novaca!) da bi do nove ugode došlo. Nije bitan gubitak i dobitak, bitan je podražaj.
Ostrašćene gubitnike po već poznatoj shemi prate kamatari (naime, dobitak često «ispadne za dlaku, ali drugi puta neće»), koji nude pozajmice s basnoslovnim kamatama uz hipoteke na nekretninu, slijede reketari- utjerivači dugova, razbojstva, plaćena ubojstva, samoubojstva. I krug se zatvara. To je najcrnji scenarij, ali je naša realnost. Skoro gori od ovoga je kontinuirano zaduživanje kroz kockarske dugove, praćeno spletkarenjima, lažima, krađama, rasprodajama. Epilog je u pravilu, rasturanje obitelji i proizvodnja novih socijalnih slučajeva.
Kocka se od kada je svijeta i vijeka. Najpoznatiji je vjerojatno Julije Cezar sa svojom «kocka je bačena», kada je krenuo na Rim svrgnuti svoga političkog protivnika. Ulog je bilo Rimsko carstvo, Cezar je uspio. Ali, ne treba smetnuti s uma, Cezar (kralj) je samo jedan. Nama, s druge strane medalje, ostaju ucviljene starice, žene i djeca, izgubljeni stanovi, prokockane firme, svakodnevna razbojstva. Minuta je do dvanaest, početi ozbiljno razgovarati o ovoj zloćudnoj ovisnosti.

Nema komentara: