Izlaskom iz vremena u kojem je ateizam figurirao kao (ne)službena ideologija, razvili su se brojni duhovni pokreti. Prisutni su u krilu domaćih crkvi, a mnogi su i ne crkvenog karaktera. Uz sve to, ovih dana je objavljeno, da je u KBC Rebro osnovan Centar za duhovnu medicinu, prvi takve vrste u Hrvatskoj i na taj način duhovnost promovirao kao dio službene medicine. Ali i bez službenog priznanja duhovnosti, brojni su zdravstveni djelatnici i njihovi pacijenti snagu nalazili i nalaze u svojoj svakodnevnoj duhovnoj izgradnji. Dojmljivo je svjedočenje u tisku samog predstojnika Psihijatrijske klinike dr. M. Jakovljevića, da bi se bez duhovnosti i Boga osjećao neostvarenim, bez obzira na brojne znanstvene i stručne reference.
Svjetska zdravstvena organizacija zadnjih godina provela je veliko multicentrično istraživanje o kvaliteti života s uključivanjem šest faktora: tjelesno i psihičko zdravlje, osobna nezavisnost, socijalni odnos, okoliš te duhovnost i religija. Jedan od glavnih zaključaka ove studije odnosi se upravo na duhovnost, a kaže da liječenje lijekovima i operacijom je redukcionističko i mehanicističko shvaćanje pacijenta, a liječnici i pacijenti uviđaju vrijednost duhovnosti, vjere i suosjećanja.
Razumjeti duhovnost, traži prije svega odgovor na temeljno pitanje: što je to čovjekov duh? Uz mnoga relevantna razmišljanja, u svijetu osobito je prihvaćeno ono dr.Tomislava Ivančića koji je razvio i osobitu duhovnu terapiju- hagioterapiju. Po njemu dakle, duh je nematerijalan, ne spoznaje se kao objekt, nego je uvjet spoznaje. Bog ga udahnjuje samim početkom života. Znatno je širi pojam, nego religioznost, ona je samo segment duha. Duh ne raste i ne stari, neuništiv je, osjetljiv, reagira na najsitnije doživljaje i pohranjuje ih kao ugodu ili neugodu. Po tome se razlikuje od tijela i psihe s kojim se čovjek također rađa, ali su podložne rastu i sazrijevanju. Kako se očituje ljudski duh ili po čemu ga prepoznati? Mnogobrojni su plodovi duha: sloboda, pravda, povjerenje, mudrost, nada, ljubav, vjernost, velikodušnost, hrabrost, dobrota…Riječ duša je zajednički naziv za duh i psihu. Duh u čovjeku djeluje preko duhovnih struktura koje se prepoznaju kao razne funkcije: osoba, život, savjest, intelekt, slobodna volja, karakter, religioznost, duhovno stvaralaštvo, spolnost…Brojne su duhovne bolesti i njihovi uzroci. Njihovo raspoznavanje nam je puno bliže, nego sama priča o duhu. Manifestiraju se kao grižnja savjeti, ovisnost (zarobljena je slobodna volja!) i patnja.
Uskrs je za kršćane najveći blagdan, zapravo bit i smisao vjere, kroz poruku da smrću život ne prestaje. Veliki tjedan, koji mu prethodi, su dani razmišljanja o životu, smislu, žrtvi, ljubavi i nadi.
Plaši me duhovna tupost, duhovni fanatizam i duhovno samozadovoljavanje, kaže vlč. Zlatko Sudac. U širokom prostoru duha svi se mogu ostvariti, ima mjesta za sve.
Nema komentara:
Objavi komentar