IZBOR(I)

Tjedan dilema je pred nama. Uz obilje osobnih i društvenih, javnost očekuje odgovore na tri izbora: javnih službi, studenata i lokalnih izbora.
Djelatnici u javnim službama biraju između štrajka zbog smanjenja plaća i neprimjerenog statusa s jedne strane, te svoje društvene odgovornosti i misije za koju su se školovali i koju obavljaju, s druge. Dobro razumiju situaciju i spremni su prinijeti na domovinski oltar svoga žrtvenog jarca. To nije sporno. Ali, smeta ih, što se deklarativno izgrađuje «društvo znanja i zdravlje za sve», a onda nepodnošljivom lakoćom obeshrabre oni koji ga ostvaruju. Vlada pak, stisnuta brojnim recesijskim, gospodarskim i političkim problemima, izbrala je za nju najlogičnije rješenje. Svjesna je, da uz vjerojatno puno buke i žuči, od ozbiljnog štrajka neće biti ništa. Što se tiče zdravstvenog osoblja, to je sasvim sigurno. Tako, prvi izbor mogao bi završiti pat pozicijom i s gorčinom u želucu mnogih.
Studentska priča došla je tiho, takorekuć niotkuda. Prvi puta, od maspoka '71 studenti su dnevna tema. Istina, prije manje od dvije godine, ista «revolucionarna» grupacija se žestila protiv besplatnog studiranja braniteljske djece, bez skrupula blateći i ponižavajući njih i njihove roditelje. Sada zanimljivo, isto pravo traže za sebe. Blokiranje, odnosno zauzimanje fakultetskih prostora nije bezazlena priča. To sada shvaćaju i oni, koji su stvar potpirili, misleći da će sve završiti na dobrom predizbornom vicu. A studenti su, iskreno, naša najveća vrijednost i budućnost i ne zaslužuju manipulaciju od bilo koga. Za borbu do boljih pozicija, otvorene su im brojne legitimne akcije. Pet minuta slave preko leđa svojih kolega i profesora, nije akademska vrlina.
Obznanjene su liste za lokalne izbore. Veseli činjenica, da je blizu 150 naših sugrađana spremno svoje znanje, umijeće i vrijeme darovati za boljitak svojega grada. Za mene, to je najveći dobitak ovih izbora. Što reći za liste? Razvidno je, da dvije najjače stranke idu sa svojim provjerenim postavama. Osim što nam otkrivaju, liste ponešto i skrivaju. Obični birač gledajući poredak kandidata, dolazi u nedoumicu, «tko tu kosi, a tko vodu nosi». Valjda je to, kako se kaže, dio stranačkih strategija. Ostale stranke, sa svojim respektabilnim imenima, imaju razloga za utemeljen optimizam. Žalosti što je većina stranaka, za malobrojne poduzetnike, opet rezervirala magareće klupe. Vrijedi također pozdraviti političko organiziranje Srba, te mogućnost demokratskog izbora kandidata sa vlastite liste.
Izbori su praznik demokracije i jedini dan u izbornom ciklusu kada građani mogu učinkovito reći svoje mišljenje o političarima. Zašto ga ne reći!?
Zaslužuje, na koncu, svoje mjesto i izborni aforizam Duška Radovića: «Čovjek u životu mora dva puta biti pametan, pri izboru zvanja i bračnog partnera. U protivnome, mora biti pametan cijeli život».
Dragi Duško, priča o izboru, u međuvremenu je postala puno složenija.